Redovita profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, neuropsihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, psihoterapeut, u mirovini. Rođena 1938. u Pleškovcu, Čakovec. Diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1962.), magistrirala (1975.), doktorirala (1979.), naslov disertacije: „Analiza uzročnih faktora koji dovode do psihičkih promjena kod osoba oboljelih od epilepsije“. Radila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir gdje je osnovala prvi Centar za autizam u bivšoj Jugoslaviji. Bila savjetnica Vlade Republike Hrvatske i nositelj psihosocijalnog programa pomoći žrtvama rata. Osnovala Centar za mentalno zdravlje u Bolnici za dječje bolesti. Voditelj nacionalnog Centra za psihotraumu i Centra za poremećaje uzrokovane stresom. Sada radi u vlastitoj Poliklinici Kocijan/Hercigonja. Publicirala 66 radova. Autorica i koautorica 14 knjiga, 19 poglavlja u knjigama. Neke od najznačajnijih nagrada: nagrada za životno djelo za promicanje prava djeteta (2008.); naziv Laureata za doprinos psihoterapiji u Hrvatskoj (2008.); orden za hrabrost Katarina Zrinski. Redovita članica AMZH od 1983. Predsjednica je Europske interdisciplinarne asocijacije za terapiju djece i adolescenata (EIATSCYP).

Norman Sartorius (rođen 1935.) hrvatski psihijatar i sveučilišni profesor. Sartorius je bivši direktor Odjela za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i bivši predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge i Europske psihijatrijske udruge. On je opisan kao "jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih psihijatara svoje generacije". Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1958. godine, te diplomirao i magistrirao oblast psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1962. godine. Završio specijalizaciju u psihijatriji i neurologiji 1963. godine i odbranio doktorsku disertaciju iz psihologije na Sveučilištu u Zagrebu 1965. Godine 1967. Sartorius je napustio svoj posao u KBC Zagreb kako bi se priključio WHO-u kao voditelj Međuresornog savjetodavnog tima za epidemiologiju mentalnih poremećaja. Bio je predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge (1993-1999) i Udruge europskih psihijatara (1997-2001). Glavne teme u svom sadašnjem radu i javnoj aktivnosti su prava bolesnika s duševnim poremećajima i borba protiv stigme i predrasuda povezanih s duševnim bolestima, suptilnost mentalne i tjelesne bolesti te poboljšanje usluga mentalnog zdravlja. Od 1961. do 2008. godine Sartorius je objavio više od 400 znanstvenih djela. Autor, koautor i urednik 66 knjiga.

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba trideset se godina svoje karijere bavi djecom. Kao dječji psiholog u Klinici za dječje bolesti Zagreb često se susretala sa zlostavljanom i zanemarivanom djecom koja nisu imala potrebnu zaštitu odraslih. Stoga je bila među prvima koji su početkom ’90-tih godina u Hrvatskoj prepoznali ovu problematiku te joj je posvetila svoj daljnji rad. Osnivačica je savjetodavne linije za zlostavljanu i zanemarenu djecu “Hrabri telefon” te inicijator osnivanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koju je Vijeće Europe prepoznalo kao model dobre prakse i tako predstavilo u UN-u. Dobitnica je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima se ističe nagrada multidisciplinarnom timu Poliklinike koju joj je dodijelilo Međunarodno udruženje za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN) 2008. godine. Uz stručni rad aktivno se bavi i znanstvenim radom te je objavila i na međunarodnim skupovima prezentirala brojne znanstvene i stručne radove. Objavljuje knjige, priručnike i brošure namijenjene roditeljima, djeci i stručnjacima. Posebno je posvećena prenošenju svojih znanja i iskustava budućim stručjacima kao profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Stalni je sudski vještak za zlostavljanu i zanemarenu djecu.

Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard i završio poslijediplomsko medicinsko obrazovanje na UCLA iz oblasti pedijatrije, kao i dječje, adolescentne i odrasle psihijatriji. Bio je stipendista Nacionalnog instituta za istraživanje mentalnog zdravlja na UCLA, proučavajući obiteljske interakcije s naglaskom na to kako iskustva privrženosti utječu na emocije, ponašanje, autobiografsku memoriju i narativ. Dr. Siegel je klinički profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta UCLA i osnivač je Mindful Awareness Research Centra na UCLA. Nagrađivani je pedagog i istaknuti član Američke psihijatrijske udruge te dobitnik nekoliko počasnih stipendija. Dr. Siegel je također izvršni direktor Instituta Mindsight, obrazovne organizacije koja nudi online učenje i personalizirane seminare koji se usredotočuju na to kako se razvoj uma kod pojedinaca, obitelji i zajednica može poboljšati ispitivanjem temelja ljudskih odnosa i osnovnih bioloških procesa. Njegova praksa psihoterapije uključuje djecu, adolescente, odrasle, parove i obitelji. On je medicinski direktor LifeSpan Learning Instituta i Savjetodavnog odbora Plave škole u New Yorku, koja je izgradila svoj kurikulum oko Mindsight pristupa dr. Siegela.

Od skora je umirovljena sveučilišna profesorica psihijatrije. Uža specijalnost joj dječija i adolescentna psihijatrija. Najveći dio radnog vijeka provela je kao voditelj Odjela dječije i adolescentne psihijatrije Psihijatrijske klinike Univerziteta u Sarajevu. Po svom edukativnom usmjerenju pripada školi psihodinamske orijentacije. Tokom svoje profesionalne aktivnosti sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, te sudjelovala u većem broju projekata, uglavnom iz područja dječije psihotraumatologije. Publicirala je stotinjak znanstvenih radova, te je autorica i koautorica značajnog broja publikacija, udžbenika za studenete i monografija iz područja psihopatologije razvojnog doba. Aktualna je predsjednica Udruge za dječiju i adolescentnu psihijatriju u Bosni i Hercegovini (UDAP u BiH).

Utemeljitelj je i direktor Centra za istraživanje rezilijentnosti i kanadskog istraživačkog vijeća za odgoj djece, obitelji i zajednice na Sveučilištu Dalhousie u Halifaxu u Kanadi. Godine 1995. stekao je doktorsku tituluj iz socijalnog rada na Sveučilištu Wilfrid Laurier i bivši je predsjednik Strategije mentalnog zdravlja i ovisnosti iz Nove Scotije, član izvršnog odbora Američke akademije obiteljske terapije i obiteljski terapeut koji surađuje sa centrima mentalnog zdravlja za pojedince i obitelji u riziku. Njegov međunarodni program istraživanja koji obuhvaća šest kontinenata promijenio je način na koji se razumijeva rezilijentnost, prebacujući fokus iz pojedinih osobina na interakcije između ljudi i njihovih obitelji, škola, radnih mjesta i zajednica. Autor je 14 knjiga koje su prevedene na pet jezika, brojne priručnike za roditelje, odgajatelje i poslodavce, kao i više od 150 znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama. Dr. Ungar je svoje kliničke prakse i naučene lekcije na najbolji način prilagodio za stručnjake i istraživače, uključujući knjige za roditelje kao što su: "Too Safe For Their Own Good: How Risk and Responsibility Help Teens Thrive" i "I Still Love You: Nine Things Troubled Kids Need from their Parents". Njegov blog Njegujuća rezilijentnost [Nurturing Resilience] pojavljuje se na web stranici Psychology Today.

Nacionalni lider u razvoju sustava skrbi za djecu s značajnim zdravstvenim problemima u ponašanju. Voditelj je Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju i ravnatelj programa boravka djece u psihijatriji u Tufts Medical Centru. Profesor psihijatrije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts. Dr. Sargent je kliničar u Projektu pristupa dječjoj psihijatrijskoj klinici u Massachusettsu, a član je Massachusetts Children's Behavioral Health Advisory Council. On je također bio predsjednik Američke akademije obiteljske terapije. Dr. Sargent je ovlašten za rad u oblasti pedijatrije, psihijatrije, te dječje i adolescente psihijatrije.

Psihijatar-konsultant u Coventry i Warwickshire NHS Trust u Nuneaton (Velika Britanija), počasni klinički saradnik- docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Warwick u Velikoj Britaniji. Diplomirao je na King Edward Medical College u Lahoreu (Pakistan). Specijalizirao je psihijatriju u Royal Edinburgh Hospital Univerziteta u Edinburgu i na Institutu za psihijatriju bolnice Maudsley u Londonu. Član je Britanskog kraljevskog psihijatrijskog društva, čiji je bio zamjenik i saradnik-sekretar, član Odbora za međunarodne poslove, Predsjednik sekcije Društva za regiju West Midlands i jedan od glavnih voditelja sekcije Društva za saradnju psihijatara, pacijenata i udruženja osoba koje brinu o oboljelima. Trenutno obavlja funkciju člana Izvršnog odbora na Fakultetu za rehabilitacionu i socijalnu psihijatriju. Naročito je naglašena njegova uloga u međunarodnoj psihijatriji, kroz uključenost u brojne stručne organizacije. Područja od posebnog interesa su mu socijalna i transkulturna psihijatrija, psihosocijalna rehabilitacija i psihijatrijska istraživanja. Neprocjenjive su njegove akademske sposobnosti sa objavljivljenih preko 95 naučnih radova, autor je šest knjiga/monografija iz različitih oblasti psihijatrije. Trenutno je uključen u više projektata koji se bave shizofrenijom i dovršava zaključke o različitim kliničkim aspektima dugoročne brige za hronično oboljele osobe u zajednici.

Umirovljeni sveučilišni profesor na Odsjeku za psihologiju, preddiplomski i poslijediplomski studij, savjetovanje, vrednovanje i savjetovanje studenata, znanstveno-istraživački rad i stručni rad Fakulteta i Sveučilišta.