Redovita profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, neuropsihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, psihoterapeut, u mirovini. Rođena 1938. u Pleškovcu, Čakovec. Diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1962.), magistrirala (1975.), doktorirala (1979.), naslov disertacije: „Analiza uzročnih faktora koji dovode do psihičkih promjena kod osoba oboljelih od epilepsije“. Radila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir gdje je osnovala prvi Centar za autizam u bivšoj Jugoslaviji. Bila savjetnica Vlade Republike Hrvatske i nositelj psihosocijalnog programa pomoći žrtvama rata. Osnovala Centar za mentalno zdravlje u Bolnici za dječje bolesti. Voditelj nacionalnog Centra za psihotraumu i Centra za poremećaje uzrokovane stresom. Sada radi u vlastitoj Poliklinici Kocijan/Hercigonja. Publicirala 66 radova. Autorica i koautorica 14 knjiga, 19 poglavlja u knjigama. Neke od najznačajnijih nagrada: nagrada za životno djelo za promicanje prava djeteta (2008.); naziv Laureata za doprinos psihoterapiji u Hrvatskoj (2008.); orden za hrabrost Katarina Zrinski. Redovita članica AMZH od 1983. Predsjednica je Europske interdisciplinarne asocijacije za terapiju djece i adolescenata (EIATSCYP).
Norman Sartorius (rođen 1935.) hrvatski psihijatar i sveučilišni profesor. Sartorius je bivši direktor Odjela za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i bivši predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge i Europske psihijatrijske udruge. On je opisan kao "jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih psihijatara svoje generacije". Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1958. godine, te diplomirao i magistrirao oblast psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1962. godine. Završio specijalizaciju u psihijatriji i neurologiji 1963. godine i odbranio doktorsku disertaciju iz psihologije na Sveučilištu u Zagrebu 1965. Godine 1967. Sartorius je napustio svoj posao u KBC Zagreb kako bi se priključio WHO-u kao voditelj Međuresornog savjetodavnog tima za epidemiologiju mentalnih poremećaja. Bio je predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge (1993-1999) i Udruge europskih psihijatara (1997-2001). Glavne teme u svom sadašnjem radu i javnoj aktivnosti su prava bolesnika s duševnim poremećajima i borba protiv stigme i predrasuda povezanih s duševnim bolestima, suptilnost mentalne i tjelesne bolesti te poboljšanje usluga mentalnog zdravlja. Od 1961. do 2008. godine Sartorius je objavio više od 400 znanstvenih djela. Autor, koautor i urednik 66 knjiga.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba trideset se godina svoje karijere bavi djecom. Kao dječji psiholog u Klinici za dječje bolesti Zagreb često se susretala sa zlostavljanom i zanemarivanom djecom koja nisu imala potrebnu zaštitu odraslih. Stoga je bila među prvima koji su početkom ’90-tih godina u Hrvatskoj prepoznali ovu problematiku te joj je posvetila svoj daljnji rad. Osnivačica je savjetodavne linije za zlostavljanu i zanemarenu djecu “Hrabri telefon” te inicijator osnivanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koju je Vijeće Europe prepoznalo kao model dobre prakse i tako predstavilo u UN-u. Dobitnica je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima se ističe nagrada multidisciplinarnom timu Poliklinike koju joj je dodijelilo Međunarodno udruženje za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN) 2008. godine. Uz stručni rad aktivno se bavi i znanstvenim radom te je objavila i na međunarodnim skupovima prezentirala brojne znanstvene i stručne radove. Objavljuje knjige, priručnike i brošure namijenjene roditeljima, djeci i stručnjacima. Posebno je posvećena prenošenju svojih znanja i iskustava budućim stručjacima kao profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Stalni je sudski vještak za zlostavljanu i zanemarenu djecu.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard i završio poslijediplomsko medicinsko obrazovanje na UCLA iz oblasti pedijatrije, kao i dječje, adolescentne i odrasle psihijatriji. Bio je stipendista Nacionalnog instituta za istraživanje mentalnog zdravlja na UCLA, proučavajući obiteljske interakcije s naglaskom na to kako iskustva privrženosti utječu na emocije, ponašanje, autobiografsku memoriju i narativ. Dr. Siegel je klinički profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta UCLA i osnivač je Mindful Awareness Research Centra na UCLA. Nagrađivani je pedagog i istaknuti član Američke psihijatrijske udruge te dobitnik nekoliko počasnih stipendija. Dr. Siegel je također izvršni direktor Instituta Mindsight, obrazovne organizacije koja nudi online učenje i personalizirane seminare koji se usredotočuju na to kako se razvoj uma kod pojedinaca, obitelji i zajednica može poboljšati ispitivanjem temelja ljudskih odnosa i osnovnih bioloških procesa. Njegova praksa psihoterapije uključuje djecu, adolescente, odrasle, parove i obitelji. On je medicinski direktor LifeSpan Learning Instituta i Savjetodavnog odbora Plave škole u New Yorku, koja je izgradila svoj kurikulum oko Mindsight pristupa dr. Siegela.
Od skora je umirovljena sveučilišna profesorica psihijatrije. Uža specijalnost joj dječija i adolescentna psihijatrija. Najveći dio radnog vijeka provela je kao voditelj Odjela dječije i adolescentne psihijatrije Psihijatrijske klinike Univerziteta u Sarajevu. Po svom edukativnom usmjerenju pripada školi psihodinamske orijentacije. Tokom svoje profesionalne aktivnosti sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, te sudjelovala u većem broju projekata, uglavnom iz područja dječije psihotraumatologije. Publicirala je stotinjak znanstvenih radova, te je autorica i koautorica značajnog broja publikacija, udžbenika za studenete i monografija iz područja psihopatologije razvojnog doba. Aktualna je predsjednica Udruge za dječiju i adolescentnu psihijatriju u Bosni i Hercegovini (UDAP u BiH).
Utemeljitelj je i direktor Centra za istraživanje rezilijentnosti i kanadskog istraživačkog vijeća za odgoj djece, obitelji i zajednice na Sveučilištu Dalhousie u Halifaxu u Kanadi. Godine 1995. stekao je doktorsku tituluj iz socijalnog rada na Sveučilištu Wilfrid Laurier i bivši je predsjednik Strategije mentalnog zdravlja i ovisnosti iz Nove Scotije, član izvršnog odbora Američke akademije obiteljske terapije i obiteljski terapeut koji surađuje sa centrima mentalnog zdravlja za pojedince i obitelji u riziku. Njegov međunarodni program istraživanja koji obuhvaća šest kontinenata promijenio je način na koji se razumijeva rezilijentnost, prebacujući fokus iz pojedinih osobina na interakcije između ljudi i njihovih obitelji, škola, radnih mjesta i zajednica. Autor je 14 knjiga koje su prevedene na pet jezika, brojne priručnike za roditelje, odgajatelje i poslodavce, kao i više od 150 znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama. Dr. Ungar je svoje kliničke prakse i naučene lekcije na najbolji način prilagodio za stručnjake i istraživače, uključujući knjige za roditelje kao što su: "Too Safe For Their Own Good: How Risk and Responsibility Help Teens Thrive" i "I Still Love You: Nine Things Troubled Kids Need from their Parents". Njegov blog Njegujuća rezilijentnost [Nurturing Resilience] pojavljuje se na web stranici Psychology Today.
Nacionalni lider u razvoju sustava skrbi za djecu s značajnim zdravstvenim problemima u ponašanju. Voditelj je Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju i ravnatelj programa boravka djece u psihijatriji u Tufts Medical Centru. Profesor psihijatrije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts. Dr. Sargent je kliničar u Projektu pristupa dječjoj psihijatrijskoj klinici u Massachusettsu, a član je Massachusetts Children's Behavioral Health Advisory Council. On je također bio predsjednik Američke akademije obiteljske terapije. Dr. Sargent je ovlašten za rad u oblasti pedijatrije, psihijatrije, te dječje i adolescente psihijatrije.
Psihijatar-konsultant u Coventry i Warwickshire NHS Trust u Nuneaton (Velika Britanija), počasni klinički saradnik- docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Warwick u Velikoj Britaniji. Diplomirao je na King Edward Medical College u Lahoreu (Pakistan). Specijalizirao je psihijatriju u Royal Edinburgh Hospital Univerziteta u Edinburgu i na Institutu za psihijatriju bolnice Maudsley u Londonu. Član je Britanskog kraljevskog psihijatrijskog društva, čiji je bio zamjenik i saradnik-sekretar, član Odbora za međunarodne poslove, Predsjednik sekcije Društva za regiju West Midlands i jedan od glavnih voditelja sekcije Društva za saradnju psihijatara, pacijenata i udruženja osoba koje brinu o oboljelima. Trenutno obavlja funkciju člana Izvršnog odbora na Fakultetu za rehabilitacionu i socijalnu psihijatriju. Naročito je naglašena njegova uloga u međunarodnoj psihijatriji, kroz uključenost u brojne stručne organizacije. Područja od posebnog interesa su mu socijalna i transkulturna psihijatrija, psihosocijalna rehabilitacija i psihijatrijska istraživanja. Neprocjenjive su njegove akademske sposobnosti sa objavljivljenih preko 95 naučnih radova, autor je šest knjiga/monografija iz različitih oblasti psihijatrije. Trenutno je uključen u više projektata koji se bave shizofrenijom i dovršava zaključke o različitim kliničkim aspektima dugoročne brige za hronično oboljele osobe u zajednici.
Umirovljeni sveučilišni profesor na Odsjeku za psihologiju, preddiplomski i poslijediplomski studij, savjetovanje, vrednovanje i savjetovanje studenata, znanstveno-istraživački rad i stručni rad Fakulteta i Sveučilišta.
Na funkciji pomoćnika u Federalnom ministarstvu zdravstva, više od dvadeset godina iskustva u oblastima javnoga zdravlja, razvoja politika i strategija, te službi u zajednici. Specijalizirao na temi razvoja mentalnoga zdravlja u BiH. Goran Čerkez je vodio reformu mentalnoga zdravlja u Bosni i Hercegovini, kao i uspostavu službi za zaštitu mentalnoga zdravlja u zajednici kao direktor projekta Svjetske banke u BiH. Učestvovao u izradi akcionog plana za mentalno zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije kao jedini ekspert iz regiona jugoistočne Europe. Radio na strategiji mentalnog zdravlja u BiH, razvoju standarda i normative za centre mentalnog zdravlja, razvoju akreditacionih standarda, na procesima uvođenja koordinirane brige i okupacione terapije u mentalnom zdravlju, na izradi vodiča za psihosocijalnu podršku u katastrofama, izradi matrice za prepoznavanje rizika od nasilja kod školske populacije, prevenciji nasilja, kao i na nizu drugih aktivnosti u oblasti mentalnog zdravlja. Radio sa IOM-om i Ministarstvom odbrane BiH na uvođenju psihologa u oružanim snagama. Zadnjih osam godina koordinira projekat mentalnoga zdravlja u Bosni i Hercegovini, koji implementira XY, a podržava Švicarska vlada. Goran Čerkez je pozvani predavač na teme razvoja službi u zajednici za mentalno zdravlje na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, ljetnim školama za zdravstveni menadžment u organizaciji Centra za mir Ujedinjenih nacija, ljetnoj školi za socijalne radnike u Dubrovniku, te na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije na temu vršnjačkog nasilja. Predavao je i na Tjednu razvoja ljudskih resursa u Svjetskoj Banci. Kao ekspert za mentalno zdravlje radio sa Svjetskom Bankom, WHO, IOM i Vijećem Europe, ITF, UNICEF-om, UNFP-a, Harward Refugee Trauma, Zdravstvenom mrežom Jugoistočne Europe, kao i sa mnogim NVO. U oblasti mentalnog zdravlja u region Jugoistočne Europe u okviru Pakta Stabilnosti, bio član izvršnog odbora projekta ”Jačanje socijalne kohezija kroz razvoj mentalnoga zdravlja”. Više od 15 godina predstavlja Bosnu i Hercegovinu u Mreži Jugoistočne Europe gdje je tri godine bio presjedavajući izvršnoga odbora. Nosilac priznanja Počasnog člana društva Psihologa FBiH. Za doprinos razvoja kvalitete u zdravstvu, razvoja akreditacionih standarda u mentalnom zdravlja koju dodijeljuje AKAZ, te priznanje za razvoj zdravstva u Republici Moldaviji. Nosilac priznanja za razvoj regionalne suradnje u Jugoistočnoj Europi.
Mirela Badurina, Geštalt psihoterapeut i dečji i adolescentni integrativni psihoterapeut, od 1992. godine do danas svoj profesionalni i akademski rast i razvoj usmjerava na oblasti očuvanja zdravlja i dobrobiti djece i mladih. Dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom, adolescentima i odraslima sticala je u internacionalnim organizacijama radeći na pozicijama fasilitatora, voditelja, istraživača, supervizora, psiho-socijalnih Programa usmerenih na očuvanje i jačanje dečijeg integriteta. Izlagač je na brojnim domaćim i međunarodnim kongresima i konferencijama, na teme zaštite zdravlja, prava i interesa djece. Autor i koautor je niza naučnih i stručnih radova. Europski je certificiran psihoterapeut. Osnovač je i direktor BHIDAPA, prvog europski akreditiranog interdisciplinarnog edukacijskog programa iz oblasti dječje i adolescentne integrativne psihterapije i savjetovanja u Bosni i Hercegovini. Od 2007. godine obavlja praksu za psihoterapiju i savjetovanje u Sarajevu. Sretno je udata i majka je dvoje djece.
po zanimanju je profesor defektolog, doktor medicinskih znanosti, magistar integrativne psihoterapije i nositelj certifikata iz dječje i adolescentne psihoterapije. Ravnateljica je Poliklinike Kocijan/Hercigonja, dopredsjednik Instituta D.O.M. i glavna tajnica EIATSCYP-a.
Svakodnevno provodi dijagnostiku i tretman djece i mladih, a također provodi i edukaciju iz dječje i adolescentne psihoterapije. Predavač je na 3 fakukteta u Zagrebu, autor brojnih radova, kongresnih predavanja i poglavlja u stručnim knjigama. Područje interesa su joj djeca i mladi, ADHD i poremećaji u ponašanju. Majka je tri kćeri.
Neuropsihijatar, doktor nauka, vanredni profesor Univerziteta u Tuzli. Rođena je 1957. Diplomirala je 1981. na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije završila je 1991. godine u Sarajevu. Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli pohađala je poslijediplomski studij, magistrirala iz područja suicidologije a doktorirala na temu iz oblasti mentalnog zdravlja žena. Subspecijalista je socijalne psihijatrije. Završila je izobrazbu za grupnog analitičara pri Institutu za grupnu analizu u Zagrebu. Radi kao psihijatar i grupni analitičar na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli. Predaje na Medicinskom, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i Odsjeku za socijalni rad Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Objavila je više naučnih i stručnih radova, te nekoliko poglavlja u knjigama iz oblasti psihijatrije i neurologije. Član je nekoliko psihijatrijskih i psihoterapijskih udruženja. Angažirana je u procesima reforme službi mentalnog zdravlja u BiH, osnaživanju korisničkih organizacija, a kroz nevladine organizacije u pružanju podrške i pomoći žrtvama i preživjelim genocida, torture i ratne traume u Bosni i Hercegovini.
Specijalist psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Edukacije – dječja i adolescentna psihoterapija, kao i grupna analiza. Godine 2003. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci odbranila doktorsku disertaciju sa temom „Stilovi suočavanja sa stresom tijekom srednje faze adolescencije kod srednjoškolaca“. Osnivač i pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju pri Klinici za psihijatriju KBC Rijeka od 1998. godine. Izvanredni profesor na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci i Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci (dodiplomski, diplomski i poslijediplomski studiji). Predavač na Poslijediplomskom studiju iz dječje i adolescentne psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Edukator u programima integrativne psihoterapije djece i adolescenata u Zagrebu (pri Hrvatskoj interdisciplinarnoj terapijskoj udruzi za djecu i mladež HITUDIM), Zadru (pri Centru za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje Psihika) i Sarajevu (Institut za dječju i adolescentnu psihoterapiju - BHIDAPA). Područja interesa: dječja i adolescentna psihijatrija i psihoterapija; psihodrama kao terapijska tehnika. Uža područja interesa: razvoj identiteta i patologija identiteta, depresivni poremećaji djece i adolescenata, poremećaji hranjenja, poremećaji vezani uz stres i traumatizaciju kod djece i adolescenata, obitelj i dijete/adolescent s psihičkim/razvojnim poteškoćama.
Prof. Dr. Saida Fišeković je od skora otišla u mirovinu sa pozicije Ravnatelja Psihijatrijske klinike KCUS. Kao subspecijalista Kliničke psihijatrije najveći dio radnog vijeka provela na poziciji voditelja Odjela Urgentne psihijatrije. Po edukativnom usmjerenju pripada školi transakcione analize. Kao TA terapeut u psihoterapijskim seansama primjenjujem elemente Transakcione analize, koja sadrži humanistički i kognitivni pristup. Autor je nekoliko knjiga i univerzitetskih udžbenika za studente i postdiplomce. Objavila je preko stotinu naučnih i stručnih radova. Bila je predavač u okviru postdiplomske nastave na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, međunarodnom postdiplomskom studiju Dječije i adolescentne psihijatrije i psihologije Univerziteta Švedske kao nositelj kolegija „Psihijatrija i psihologija u zajednici“. Gostovala je kao pozvani predavač u Univerzitetskim klinikama u inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima kao pozvani predavač. Sudjelovala u većem broju naučno-istraživačkih projekata iz područja kliničke psihijatrije. Učesnik je brojnim kliničkim studijama u zemlji i inozemstvu. Bila je predavač i ispitivač na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ispitivač na fakultetu Političkih nauka Sarajevo, te Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Član je Odbora za psihijatrijska i neurološka istraživanja Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Član je Svjetskog udruženja za Biološku psihijatriju, svjetskog udruženja Transakcione analize, Svjetske i Evropske Psihijatrijske Asocijacije, član udruženja Psihijatara Bosne i Hercegovine, član Udruženja za Biološku psihijatriju/psihofarmakologiju FBIH, te član Ljekarske/Liječničke komore BIH.
Dobitnik je Priznanja za doprinos u razvoju Psihijatrijske klinike Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu. Nosilac je Plakete Komore Ljekarske Komore Kantona Sarajevo za aktivan i istrajan doprinos očuvanju zdravlja naroda i jačanju javnog i stručnog ugleda Komore Bosne i Hercegovine.
Magistrirala je iz oblasti kliničke psihologije na temu "Eksperiment u Geštalt terapiji" na Univerzitetu u Beogradu (1986.). Doktorsku disertaciju je odbranila 1994. na temu "Analiza epizoda kontakta, sa uvidom u proces Geštalt psihoterapije", također na Univerzitetu u Beogradu. Do 2002. stekla je EAGT certifikat za Geštalt psihoterapiju, kao i Evropski certifikat za psihologiju (ECP). Ona je bila zaposlena kao psiholog konsultant u Skupštini bivše Jugoslavije. Odobreno joj je otvaranje privatne prakse i firme pod nazivom "Geštalt psihološki edukativni studio" u Beogradu, gdje vodi trening iz oblasti Geštalt terapije i individualnu psihoterapiju sa klijentima. Na Malti ima stalno zaposlenje u bolnici "Santa Maria" kao psihoterapeut sa klijentima (alkoholičarima i narkomanima) i njihovim porodicama. Također je vanredni predavač na Malteškom univerzitetu. Ima dozvolu od Ministarstva obrazovanja Malte, da osnuje Institut za Geštalt psihoterapijski trening. Od 2001. ona je gostujući trener u Geštalt centru Skopje, Makedonija i na Fakultetu za psihologiju Univerziteta u Beogradu, a kasnije postaje gostujući trener u Geštalt školama u Hrvatskoj (Rijeka, Zadar), Crnoj Gori (Podgorica), Bosni i Hercegovini (Sarajevo). Godine 2003. osnovala je Bert Hellinger Centar na Malti. Osnivač je i predsjednik "Jugoslovenskog udruženja za Geštalt terapiju" (1994.) kao i član FORGE (Internacionalne Federacije za Geštalt psihoterapiju, Pariz), EAP individualno članstvo i članstvo GPTIM i vanredni (pridruženi) nastavni i supervizijski član GPTI, London (1996.). Ona je također osnivački član "Internacionalne asocijacije Geštalt terapije" u New Yorku (1998.) i Malteške asocijacije za psihoterapiju (1999.). Takođe je član EAGT i nacionalni delegat Malte za Geštalt terapiju (2001.).
Integrativni psihoterapeut i certificirani transakcioni analitičar. Osim toga, završio je nekoliko drugih psihoterapijskih škola (psihoanalitička terapija, kognitivno-bihevioralna, EMDR). On je privremeni predavač i supervizijski transakcijski analitičar (PTSTA) u Europskoj udruzi za transakcionu analizu i međunarodnu transakcionu analizu. Osnivač je Međunarodne asocijacije za integrativnu psihoterapije (IIPA). Završio je integrativnu psihoterapiju na Institutu za integrativnu psihoterapiju u New Yorku. Voditelj je Instituta IPSA. Gostujući predavač na Institutima za obuku u Velikoj Britaniji, Španiji i Bosni i Hercegovini.
Certificirana za rad u oblasti dječje i adolescentne psihijatrije, kao i za opću psihijatriju. Preko 20 godina radnog iskustva na sveučilištima (istraživanja, klinički rad, podučavanje, administracija). Polja istraživanja: Suicidalno ponašanje i prevencija, Emocionalni poremećaji, Djetinjstvo i adolescencija. Dobitnica je nagrade Europskog psihijatrijskog udruženja (AEP) za najbolja dostignuća 2004. godine. Nagrađena publikacija o pitanju prevencije samoubojstva objavljena je u American Journal of Psychiatry, vodećem svjetskom znanstvenom psihijatrijskom časopisu.
Specijalist dječje i adolescentne psihoterapije, Pročelnica dnevne bolnice za mladež na Klinici za psihološku medicinu, KBC Zagreb. Redovni profesor na medicinskom fakultetu u Zagrebu, autor brojnih radova s područja dječje i adolescentne psihijatrije i psihoterapije.
Sutkinja za mladež s više od 30 godina radnog iskustva u sudskoj praksi Općinskog i Županijskog suda u Zagrebu. Zaposlena na Županijskom sudu u Zagrebu, prvostupanjskom i drugostupanjskome vijeću za mladež, predsjednica odjela za mladež i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež u Hrvatskoj. Kao predsjednica udruge organizira preko 40 javnih tribina, stručnih skupova za promicanje prava djece i ranjivih skupina. Vodi projekt "Stop program" u periodu 2012.-2017. i uvodi restorativnu pravdu na područje grada Zagreba za prekršajno postupanje djece. Sudjelovala u izradi zakona: Zakona o sudovima za mladež, Zakona o izvršavanju kaznenih sankcija maloljetnika i Zakona o pravobranitelju za djecu. Predavač na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Studiju za socijalni rad, Pravnom fakultetu u Osijeku, Pravosudnoj akademiji, Hrvatskoj odvjetničkoj akademiji i Policijskoj akademiji. Sudjeluje na mnogobrojnim međunarodnim konferencijama i kongresima kriminologa, viktimologa, kaznenog i maloljetničkog prava, te protiv zlostavljanja i zanemarivanja djece. Stručni konzultant Vijeća Europe, TAIEX-a, Europske komisije, UNICEF-a Crna Gora, Ministarstva pravde Crna Gora, UNICEF-a Hrvatske i Ministarstva pravosuđa Hrvatske za maloljetničko pravo. Autorica desetak stručnih članaka i knjige o pravima djece. Aktivan član povjerenstava, Ministarstva pravosuđa i Ministarstva socijalne politike i mladih, koja se bave pravima djece. Članica je etičkih povjerenstava: Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Psihijatrijske bolnice za djecu Zagreb. Dobitnica godišnje nagrade za promicanje prava djece u 2014. godini Ministarstva socijalne politike i mladih. Doktorirala 2017. na temi Djeca počinitelji i žrtve u kaznenom postupku.
Rođena je u Banja Luci 1977. godine i socijalni je psiholog, profesor na Studijskom programu psihologije, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Banjaluci i odgovorni nastavnik za predmete Socijalna patologija, Psihologija kriminala, Forenzička psihologija i Socijalno-psihološka proučavanja zavisnosti. Njen naučni i stručni rad je, u najvećoj mjeri, posvećen proučavanju veze između procesa socijalizacije i ponašanja djece u riziku, kontaktu i sukobu sa zakonom, primjeni socijalne psihologije u pravu i razvoju pravne psihologije. Kreator je i nagrađivani autor programa za unaprijeđenje kvaliteta života mladih, te pokretač značajnih edukativnih programa za profesionalno usavršavanje psihologa. Predsjednica Upravnog odbora Društva psihologa Republike Srpske od 2011. godine. Autor i koautor većeg broja naučnih članaka, monografija i stručnih publikacija.
Dr. Larisa Velić radi kao docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici i u VSTV BiH na projektu Podrška pravosuđu-Jačanje tužilačkih kapaciteta u BiH koji podržavaju vlade Šivicarske i Norveške. Angažovana je na brojnim projektima u BiH vezanim za reformu pravosuđa, te je učestvovala u kreiranju određenih zakona. U svojstvu edukatora učestvovala je na brojnim seminarima, radionicama i konferencijama organizovanim od strane centara za edukaciju sudija i tužilaca, Agencije za državnu službu FBiH, GIZ, IRZ, UNDP, USAID, CILAP i dr.
Autor je više stručnih komentara, knjiga i članaka.
Vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu, Univerziteta u Banjaluci, na katedri za pedagošku i školsku psihologiju. Svoje interesovanje za dječiju i adolescentsku psihologiju usmjerava već 18 godina, radeći na polju mentalnog zdravlja djece i mladih u vaspitno – obrazovnom sistemu, kako u naučno – istraživačkom radu, tako i u posljednjih nekoliko godina i kao REBT psihoterapeut pod supervizijom. Posebno se bavi ispitivanjem internalizujućih i eksternalizujućih reagovanja djece i mladih u školskoj sredini. Pored naučno – istraživačkog rada, posebno je aktivna na polju prevencije, te radi na tome da škola postane sigurno mjesto za rast i razvoj svakog djeteta.
Završila je studij Medicina na Sveučilištu u Frankfurtu 1986. godine i nakon toga deset godina sticala stručnu naobrazbu u Sveučilišnoj bolnici u Frankfurtu, Njemačka. 1995. godine obranila je doktorsku disertaciju: "Psihijatrijski problemi turskih adolescenata u Njemačkoj - longitudinalna studija". Godine 1996. postaje specijalist za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju. Od 1997. održava predavanje u psihoterapiji: seminar o psihoterapijskom odgoju Rhein-Main, akademija psihoterapije Wiesbaden (WIAP), Alfred Adler Institut Mainz i Institut za psihoterapiju za djecu i adolescente (IPKJ) Basel, Bern, Cirih. Od 1997. je dječji i adolescentni psihijatar u Frankfurtu u Njemačkoj. U razdoblju od 2003. do 2009. radi kao naučni savjetnik Njemačke liječničke komore (odjeljak Psihoterapija). U razdoblju od 2007. do 2010. radi kao profesor dječje i adolescentne psihijatrije u socijalnom radu na Sveučilištu Leuphana u Lueneburgu, Njemačka. Od 2010. predaje na Sveučilištu za primijenjene znanosti FHNW, Basel / Švicarska, a od 2013. godine radi na doktorskim istraživanjima na odjelu Psihijatrije sveučilišnog bolničkog centra Basel u Švicarskoj, kao voditeljica obuke i supervizije u Studiji tretmana evolucije identiteta kod adolescenata (EAST) u Basel. Njezin naučni fokus je na istraživanju osobnosti / razvoju poremećaja ličnosti u adolescenciji, transkulturalnoj psihijatriji i djece mentalno bolesnih roditelja.
Geštalt psihoterapeut, UKCP, EAIP integrativni psihoterapeut i ravnatelj EUROCPS-a, Europskog centra za psihoterapijske studije koji je utemeljio pokojni Ken Evans. Ona je potpredsjednica vanjskih odnosa EIATSCYP i gostujući predavač na programima obuke psihoterapeuta u nekoliko zemalja Europe. Posebno je zainteresirana za veze između srama, privrženosti, traume i reguliranje afekata. Prije nego što je postala psihoterapeutom, Joanna je bila u terapeutskom socijalnom radu s djecom i obiteljima, a mnogo je godina provela upravljajući projektima vezanim uz zlostavljanje. Obitelj i prijatelji, djeca i unuci, biološki i usvojeni su ključni za njezin život.
Vlatka Boričević Maršanić ravnatelj je Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu. Docent je na Edukacijskom i rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, docent na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i predavač na Dječjoj i adolescentnoj psihijatriji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na Sveučilištu za primijenjene zdravstvene znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Zagreba. Predaje Dječju i Adolescentnu psihijatriju na dodiplomskom i poslijediplomskom specijalističkom osposobljavanju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Mira Klarin redovita je profesorica na Sveučilištu u Zadru. Sudjelovala je na nekoliko stručnih i znanstvenih nacionalnih i međunarodnih projekata. Njezin znanstveni interes usmjeren je na područje istraživanja socijalizacijskih čimbenika u kontekstu razvoja. U posljednje vrijeme usmjerena je na istraživanje međuljudskih odnosa, njihova razvoja i mogućih promjena. Završila je edukaciju za psihoterapeuta te je voditeljica Studentskog savjetovališta na Sveučilištu. Autorica je i koautorica pedesetak znanstvenih i stručnih radova te poglavlja u knjigama. Za znanstvenu monografiju „Razvoj djece u socijalnom kontekstu – roditelji, vršnjaci, učitelji kontekst razvoja djeteta“ 2006.g. nagrađena je od strane Hrvatskog psihološkog društva. Članica je Hrvatskog psihološkog društva, International Society for Interpersonal Acceptance and Rejection i European Association for Gestalt Therapy.
Klinička je psihologinja iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanove specijalizirane za rad s traumatiziranom djecom i njihovim obiteljima. U fokusu njenog kliničkog i istraživačkog rada je područje stresa, traume, traumatskih gubitaka i krize u dječjoj i adolescentnoj dobi, roditeljstvo, emocionalne teškoće djece i mladih te tretmanski i savjetodavni rad s djecom i obiteljima. Vanjska je suradnica u nastavi na diplomskim i poslijediplomskim studijima više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i surađivala je na nekoliko projekata. Edukatorica je za stručnjake koji rade s djecom u različitim sustavima u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagala je i objavila niz znanstvenih i stručnih radova i poglavlja u knjigama.
Psiholog razvojne orijentacije i istraživač u oblasti teorije privrženosti, rođena je 1963. godine u Nišu. Doktorat psiholoških nauka stekla je 2002. godine na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, sa temom: Bliske partnerske veze u svetlu teorije afektivnog vezivanja. Tatjana Stefanović Stanojević radi na Departmanu za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nišu, a od 2002. do 2015. godine radila je i na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci. U zvanje redovnog profesora izabrana je aprila 2014. godine. Na Departmanu za psihologiju u Nišu drži kurseve: Teorije kognitivnog razvoja, Teorije emocionalnog razvoja, Istraživanja u razvojnoj psihologiji, Psihologija partnerskih veza, Trauma iz ugla teorije afektivne vezanosti. Autor je monografija: Emocionalni razvoj ličnosti, (2005), Rano iskustvo i ljubavne veze, (2007), Afektivna vezanost, razvoj, modaliteti i procena (2010), Kada kažemo ljubav, da li mislimo ljubav, (2012). Afektivna vezanost i porodični odnosi: razvoj i značaj, (koautor, 2012), Strah je najgore mesto: studija o ranoj traumi iz ugla teorije afektivne vezanosti (koautor, 2018). Autor je velikog broja radova iz oblasti teorije privrženosti, štampanih u naučnim časopisima i zbornicima, kao i osnivač Udruženja za proučavanje, procenjivanje i primenjivanje teorije afektivne vezanosti: Sigurna baza.
Rođen 1956. godine u Sarajevu. Godine 1980. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1981. do 1986. radi u DZ Trešnjevka. Specijalistički ispit položio 1991. Od 1993. radi u Domu zdravlja Trešnjevka. Magistrirao 1985. (onkologija), doktorirao 2003. (pedijatrija), 2004. mu je priznat naziv primarijus. Završio postdiplomske studije iz onkologije, citologije i kliničke pedijatrije. Prolazi edukaciju iz područja zaštite mentalnog zdravlja (Balintova edukacija, Obiteljski centar skandinavskog Kempler instituta). Od 1993. do 2002. sudjeluje u programima pružanja psihosocijalne pomoći Hrvatskog psihijatrijskog društva u zbjegovima RH i BiH u suradnji s UNHCR-om, Save the Children Švedske i francuske humanitarne organizacije Partage. Voditelj specijaliziranog programa pružanja pomoći majkama i dojenčadi. Doktorirao 2004. na temi utjecaja ratnih zbivanja na rast i razvoj dojenčadi. Održao pozvana predavanja u Chicagu, Stockholmu, Salzburgu, Frankfurtu, Montrealu, Kusidasi-ju (Turska), St Andrews-u (Škotska) i Nesebar-u (Bugarska). Objavio osamdesetak znanstvenih i stručnih članaka koji su objavljeni u domaćim i inozemnim stručnim časopisima (20 citiranih u SCI i CC). Objavio knjigu „Godine prve: zašto su važne?“; jedan od autora udžbenika „Dječja i adolescentna psihijatrija“ (Nikolić – Marangunić) i koautor udžbenika (M. Jovančević, M. Knežević i Lj. Hotujac) „Pružanje pomoći obiteljima s malom djecom u kriznim situacijama (2009.). Od 2004. -2008. je bio predsjednik Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju. Poseban interes iskazuje za područje organizacije pedijatrijske primarne zdravstvene zaštite i preventivne programe u dojenačkom mentalnom zdravlju. Od 2005. vodi radnu skupinu za pedijatrijsku praksu unutar Internacionalnog društva za socijalnu pedijatriju i zdravlje djeteta – ISSOP (www.issop.org) i članom je upravnog odbora ovog društva od 2010. godine. Od 2006. je stručni suradnik u UNICEF-ovom programima „Prve 3 su važne“ i „Svako dijete treba obitelj“. Iste godine počinje rad na Odsjeku za odgojiteljski studij Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao nosilac kolegija Zaštita zdravlja i njega djece predškolske dobi. Predaje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (dodiplomska i poslijediplomska nastava) te na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu (dodiplomska nastava). Od 2011. voditelj je kolegija Tjelesna trauma u djece u sklopu interdisciplinarnog specijalističkog poslijediplomskog studija „Prava djece“ pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je nevladine udruge „Centar dječjeg zdravlja“ (www.djecji-centar.com) unutar kojeg se provode programi zdravstvenog prosvjećivanja i primarne prevencije bolesti djece predškolske dobi. Koautor poglavlja „Tjelesna trauma djece“ sveučilišnog udžbenika „Prava djece“ (2016.) . Urednik sveučilišnog udžbenika „Socijalna pedijatrija“ (Grgurić j, Jovančević M) 2017., izdavač Medicinska Naklada Zagreb.
Licencirani liječnik, 1978
Specijalist opće medicine, 1987
Stručnjak za dječju i adolescentnu psihijatriju, 1988
Licencirani psihoterapeut, 1992
Voditeljica dječje i adolescentne psihijatrijske klinike Sveučilišne bolnice, Linköping, Švedska
2000-2007
Sudjelovala je na nekoliko projekata EU i međunarodnih konferencija
Doktorirala u oblasti medicinskih nauka s tezom: Djeca i obitelji izbjeglica - Psihološko zdravlje, kratke obiteljske intervencije i etički aspekti, 2013
Klinički rad u oblasti dječje i adolescentne psihijatrije u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj
Jocelyne Quennell registrirana je pri Vijeću za zdravstvene i njegovateljske profesije (HCPC) kao dramski terapeut i art psihoterapeut. Također je registrirana kod Vijeća za psihoterapiju Ujedinjenog Kraljevstva (UKCP) sa diplomom Koledža za humanističku i integrativnu psihoterapiju (HIPC). Bivša je ravnateljica IATE i ravnateljica The Wellbeing Faculty. Voditeljica je portfolija kolegija za sticanje zvanja Professional Therapeutic Wellbeing Practitioner za djecu, mlade, obitelji i organizacije. Ima preko dvadeset i pet godina iskustva u psihoterapiji s odraslima i djecom. Supervizorica je i konzultantica za mnoge organizacije u zakonodavnom, neovisnom i dobrotvornom sektoru, te je odgovorna za superviziju obuke psihoterapeuta u IATE-u. Dobila je počasnu nagradu od UKCP u 2009. godini i predana je promicanju i poboljšanju kvalitete i standarda u obuci i obrazovanju. The Wellbeing Faculty ima za cilj povećati pristup terapeutskim uslugama za djecu, mlade ljude i obitelji kroz izobrazbu profesionalnih stručnjaka.
Lydia Noor je UKCP integrativni psihoterapeut, supervizor i trener s više od 40 godina iskustva u radu u školama kao učitelj, voditelj i terapeut. Posljednjih 15 godina radila je na povezivanju psihoterapije i škola kroz predavanja certifikacijskih kurseva u terapeutskim vještinama, uključujući i individualnu obuku u školama i obiteljskim centrima. Njena strast je poučavati psihoterapijske koncepte, znanja i vještine ljudima koji rade s djecom i mladima, a njena nedavna istraživanja govore o utjecaju obuke terapeutskih vještina na školske djelatnike. Lydia je također direktorica SCPTI, gdje vodi edukacijski program iz integrativne psihoterapije.
Psihijatar, načelnik Odeljenja za naučno-istraživački rad i rane intervencije u psihijatriji (od 2009.godine) na Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Srbije, naučni savetnik i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (od 2016.godine.). Član je Saveta Udruženja psihijatara Srbije, predsednik Društva za biološku psihijatriju i član Upravnog odbora Srpskog saveta za mozak. Doktorirala je 2003. godine na temu primene strukturalnog neuroimidžinga u ispitivanju polnih razlika u shizofreniji. Bavi se unapređenjem dijagnostike i lečenja psihoza i poremećaja raspoloženja. Zalaže se za uvođenje metoda ranih intervencija u psihijatriji i razvoj neuronauka. Aktivno je angažovana u više internacionalnih projekta među kojima su: Implementation of an effective and costeffective psychosocial intervention for patients with schizophrenia in five low and middle income countries in South-eastern Europe (IMPULSE — H2020, 2018, rukovodilac za Srbiju); The European Network of National Schizophrenia Networks Studying Gene-Environment Interactions (rukovodilac podprojekta za Srbiju); Pre-Clinical and Patient Studies of Affective Disprders in Serbia. (National Institute of Health, USA; Funding Fogarty Program, rukovodilac kliničkog podprojekta); mPIVASmHealth psychoeducational intervention versus antipsychotic-induced side effects (rukovodilac podprojekta za Srbiju); NEMESIS study (Section for Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, University Maastricht-koordinator Jim van Os); Schizophrenia MRI Famili Study (University Bonn, Laboratory for Psychiatric Brain Research-koordinator Peter Falkai); Cumulative Exposure to Estrogen as a Risk–factor for Schizophrenia (kolaborativni projekat između Section for Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, University Maastricht- koordinator Jim van Os, i Instituta za psihijatriju UKC, Beograd); Hypopituitarism following traumatic brain injury (TBI) (član The Athens TBI and Hypopituitarism Study Group). Uzima i učešće u nacionalnim projektima: Fosforilisanost glukokortikoidnog receptora kao biomarkera poremećaja raspoloženja (Ministarstvo obrazovanja i nauke Republike Srbije-rukovodilac podprojekta); Kontrola energetske homeostaze kod čoveka u različitim patološkim stanjima (Ministarstvo obrazovanja i nauke Republike Srbije-istrazivač); Depresija u shizofreniji, (Ministarstvo za nauku i tehnologiju, rukovodilac prof. dr M. Jašović-Gašić). Laureat je nekoliko nagrada i priznanja: Okasha Award for Developing Countries, World Psychiatric Association (2005), AEP Research Award for the best paper published by young psychiatrist (2004), Young Investigator Award, International Congress on Schizophrenia Research (2003), Prva nagrada Univerziteta u Beogradu za naučni rad studenata (1991). Ona je 2016. godine stekla zvanje zvanje naučnog savetnika. Kao autor ili koautor, publikovala je 70 radova sa SCI liste, sa oko 1000 citata (hindex 17).